Iako je zaljubljivanje vrlo romantično i čini nam se da smo na sedmom nebu, u nekoj drugoj dimenziji i ne znam ni sama što sve ne, za naše ludo i nesvakidašnje ponašanje za vrijeme zaljubljenosti postoji fiziološki razlog.

Naime, zaljubljenost uzrokuje lučenje kemikalija koje nam nam potpuno mijenjaju uobičajenu ravnotežu u mozgu i na taj način utječu na sposobnost rasuđivanja i zdrav razum.

Iako većina žena u takvim situacijama ne bi napravila ništa opasno neke od nas u tim emocionalnim previranjima toliko budu izbačene iz svog svakodnevnog ritma da se počinju ponašati vrlo impulzivno i opsesivno.

Sumanuto ponašanje u vrijeme zaljubljenosti zapravo i nije naša svjesna krivica.

Kad smo zaljubljeni mozak izlučuje dopamin - neurotransmiter koji stimulira centar za ugodu u mozgu i iz tog razloga moramo stalno vidjeti ili čuti objekt svoje zaljubljenosti jer nam tada mozak šalje impulse užitka.

Blizina osobe u koju smo zatreskani postaje potreba koja nadmašuje sve ostale jer dopamin djeluje i na centar za usmjeravanje pažnje u našem mozgu i zbog toga je naša pažnja usmjerena samo na - NJEGA.

Takvo ponašanje se nalazi u nama i tipično je za čovjeka baš kao i najosnovnije ljudske evolucijske tehnike preživljavanja.

Mentalni mehanizam koji nas upozorava da trebamo zadovoljiti osnovne potrebe kao što su uzimanje vode i hrane, također se aktivira kada se zaljubimo.

Tada svu našu energiju usmjeravamo na želju za voljenom osobom pa nam čak postaje nemoguće koncentrirati se na posao ili neke druge stvari u životu, a ako je druga strana nezainteresirana, nedostupna ili se poigrava s nama možemo razviti i simptom frustrirane opsesije.

U takvim situacijama samokontrola žene može posve otkazati i ona je ponekad u stanju postati stvarno manijakalna. Poduzima sve da bude u blizini muškarca u kojeg je zaljubljena i nerijetko je to toliko može izludjeti da potpuno pukne.

Kemikalije koje lučimo kad smo u blizini nekog u koga smo zaljubljeni pružaju nam takav užitak da smo u stanju napraviti bilo što (AL FAKAT BILO ŠTO) ne bi li on osjetio isto.

Najveći dio mozga je usmjeren na voljenu osobu i slabi nam aktivnost prednjeg čeonog režnja (onog dijela mozga koji je zadužen za donošenje odluka), te nam je sposobnost rasuđivanja vidljivo smanjena.

Zaljubljene žene koje inače naginju nestrpljivosti mogu otići toliko daleko da već nakon kratkog poznanstva ne samo da zamišljaju imena za njihovu zajedničku djecu nego i boje zavjesa, čime mogu vrlo lako zastrašiti muškarca i natjerati ga da se da petama vjetra.

E sad još ostaje objašnjenje ljubomore...

Dakle, serotonin, kemikalija u mozgu koja nas umiruje i čini sretnima u vrijeme zaljubljenosti pada za 40 posto, a raste kortizol (hormon stresa), pa tada čak i neka bezazlena opaska može prouzročiti napadaje ljubomore (PJENIMO SE BIJESNO) koja bi nas u normalnim okolnostima ostavila potpuno ravnodušnima.

Naravno ovo ne vrijedi BAŠ za sve, budući da nema svaki čovjek istu biokemiju mozga.

Netko je po prirodi skloniji pretjerivanju, a kod nekog je izraženije takvo ponašanje (varali su ih bivši partneri - izražavanje nesigurnosti).

Bar tako kažu neki tamo doktori (dr.Helen Fisher, dr. Pamela Regan,dr. Lucy Brown,Donatella Marazziti, te stručnjak za ljubomoru dr. Robert Lefton)

Pa ti vidi sad...